petak, 26. kolovoza 2011.
četvrtak, 25. kolovoza 2011.
Memorijalna expedicija "Robert Vuković Treb"
BTW FlashBACK505 mogli bi na tih bunkera dok je vrijeme predivno ako nisi zauzet?
Memorijalna expedicija "Robert Vuković Treb"
Naravno ako ima kandidata dobro ste došli.
subota, 20. kolovoza 2011.
Prijatelj
petak, 19. kolovoza 2011.
Sirene
Hodali smo stazom prema nekom zaselku...
...bio je pust, bez svakodnevne aktivnosti, napušten, avetinjski...
...nama je odgovaralo iako nismo znali otkuda bi mogao zaštektat mitraljez, izroniti tenk, dignuti se prsa neprijatelja i s puškama na gotovs zapucaju na nas.
Imali smo dobre izviđače a i izvanrednog zapovjednika Gavrana. Tri dana je slao izviđače u izviđanje terene, pristupa, broj ljudi, raspored tehnike neprijatelja. Sve je to izvidio i htio na stolu prije nek što je obznanio da 3. satnija 4. Bojne 1. A Brigade krene u akciju.
...i tako smo hodali, mukotrpno, natovareni raznom opremom, nesigurno i očekujući pucanj, eksploziju, naredbu. Ništa se nije dešavalo u to rano-jutarnje vrijeme. Iz Dubrovnika zavriskale su sirene odavajući nas da smo krenuli u akciju. Svaki put je netko palio sirene kad su aktivne gardijske brigade krenule u akciju, zanimljivo.
...bio je pust, bez svakodnevne aktivnosti, napušten, avetinjski...
...nama je odgovaralo iako nismo znali otkuda bi mogao zaštektat mitraljez, izroniti tenk, dignuti se prsa neprijatelja i s puškama na gotovs zapucaju na nas.
Imali smo dobre izviđače a i izvanrednog zapovjednika Gavrana. Tri dana je slao izviđače u izviđanje terene, pristupa, broj ljudi, raspored tehnike neprijatelja. Sve je to izvidio i htio na stolu prije nek što je obznanio da 3. satnija 4. Bojne 1. A Brigade krene u akciju.
...i tako smo hodali, mukotrpno, natovareni raznom opremom, nesigurno i očekujući pucanj, eksploziju, naredbu. Ništa se nije dešavalo u to rano-jutarnje vrijeme. Iz Dubrovnika zavriskale su sirene odavajući nas da smo krenuli u akciju. Svaki put je netko palio sirene kad su aktivne gardijske brigade krenule u akciju, zanimljivo.
Budućnost na je u ...
Nažalost vic koji pokazuje stvarnost!
Za vreme doručka pita Perica oca: Tata, šta je to politika? Sada će sine tebi tata da objasni. Vidiš ovako, ja idem na posao i zarađujem novac, dakle ja sam kapitalista. Mama raspolaže tim novcem, ona je vlada, kućna pomoćnica koja radi po kući je radnička klasa, deda sve posmatra po strani šta se dešava u kući, on je sindikat. Mi svi volimo da tebi bude dobro, ti si naš narod, a tvoj mali bratić je naša budućnost. Jesi li razumeo? Nisam, tata, baš najbolje ali neka malo razmislim pa ću ti reći sutra. Preko noći se mali bratić probudio i usrao do guše i Perica se probudio, otišao u sobu kod majke ona čvrsto spava, u sobu kod kućne pomoćnice, kad tamo tata na njoj, deda je potpuno nezainteresovan i on se vrati u krevet i nastavi da spava. Ujutru pita otac sina: Perice da li si razmislio šta je politika? Jesam, tata, to ti je dok kapitalisti jebu radničku klasu, vlada čvrsto spava, sindikat je nezainteresovan, na narod niko ne obraća pažnju, a budućnost nam je u govnima.
Za vreme doručka pita Perica oca: Tata, šta je to politika? Sada će sine tebi tata da objasni. Vidiš ovako, ja idem na posao i zarađujem novac, dakle ja sam kapitalista. Mama raspolaže tim novcem, ona je vlada, kućna pomoćnica koja radi po kući je radnička klasa, deda sve posmatra po strani šta se dešava u kući, on je sindikat. Mi svi volimo da tebi bude dobro, ti si naš narod, a tvoj mali bratić je naša budućnost. Jesi li razumeo? Nisam, tata, baš najbolje ali neka malo razmislim pa ću ti reći sutra. Preko noći se mali bratić probudio i usrao do guše i Perica se probudio, otišao u sobu kod majke ona čvrsto spava, u sobu kod kućne pomoćnice, kad tamo tata na njoj, deda je potpuno nezainteresovan i on se vrati u krevet i nastavi da spava. Ujutru pita otac sina: Perice da li si razmislio šta je politika? Jesam, tata, to ti je dok kapitalisti jebu radničku klasu, vlada čvrsto spava, sindikat je nezainteresovan, na narod niko ne obraća pažnju, a budućnost nam je u govnima.
četvrtak, 18. kolovoza 2011.
TKZV
Moje pisanje dašnje kratke priče slučajno je popratilo dva događaja.
Nekih 1992. godine prije kraja ljeti, početkom jeseni, odlučili su da u 1. A Brigadi ZNG RH spoje tri bojne u jednu.
Tadašnji IPD-eovac, ta skraćenica često se tumačila kako se htjelo, informativno politički djelatnik, informativno psihološki djelatnik i ne znam kako.
Skupili su našu bivšu IV bojnu "Gavranovi" u kuhinju tadašnji radnički kompleks baraka u Petruševcu i počela sipka, kako ćemo svi mi "Tigrovi" dobiti nove uniforme, biti će tamnozelene, s pečatnjakom oznakom "Tigra", lančiće s id brojevima, bodeže s ugraviranim oznakama "Tigrova", 3,5 prosječne plaće u Republici Hrvatskoj imat će obični gardista, naknadu za odvojeni život, naknadu za prijevoz za one koji neće imati organizirani prijevoz, uskrsnicu, regres, božićnicu, ratni dodatak, prekovremene plaćeno, plaćene dežurstva, straže, požarnima, svečanu uniformu, izlaznu uniformu, radnu uniformu, i par komada ratnih (kamuflažom) uniformi prema podnebljima gdje bi trebali ratovati. Svaki gardista dobio bi još i pištolj koji bi mu ostao u uspomeni kad bi odlazio u mirovinu a mirovina mu ne bi iznosila manje od 80% osnovice plaće koje bi dobivao da radi. Po potpisu drugog ugovora, nakon 6 mjeseci dobili bi riješeno stambeno pitanje. Bili su to super uvjeti za jednog vojnika po ugovoru-profesionalnog vojnika. Na to bi IPD-ovac se nadovezeo:
-Ali to znači kad Vas neka bakica idi u tramvaju i vikne:"Vidi "Tigra"" Vi ćete biti ponosni, ali to znači da će te se morat dići toj bakici.
Jedan vojnik, gardista Gajski, odgovara IPDovcu satniku Žutiću:
-Gospodine, moja kultura nalaže da se dignem bakici u tramvaju a ne moja uniforma a koliko ste nam obećali nećemo se ni voziti u tramvaju već u vlastitim autima!
Zabezeknuti IPD nije znao što će nego kao svaki neobrazovani čovjek, iako je za njegov čin itekakvi trebao fakultet a za njegovo mjesto bar filozofski ili novinarski, napadom na vojnika i deranjem riješio je u nama nedoumice u ispravnost njegovih riječi.
Eto, nikad nisam nisam dobio u vojsci 3,5 prosječne plaće u Republici Hrvatskoj, svečanu uniformu a mirovina mi je cca 45% od plaće koje bi primao da radim, imam bolna križa, ne mogu dići vreću cementa, noću snivam i naše i njihove a stambenom pitanju da ne pišem. No zanimljivo je da je taj PeDeoVac ljepo objasnio da više četnike ne smijemo zvati četnike nego takozvane paravojne formacije srpskog naroda, JNA nismo smjeli više zvati JNA već tkzv JNA, Srpsku Krajinu tkzv Srpsku Krajinu itd...
...iako je Harry Potter napisan kasnije (naravno da sam ga i ja pročitao) podsjetilo me na ime tkzv Voldemora, ImeKojeSeNeIzgovara.
Znači, izvješće bi glasilo nekako ovakvo, napala nas grupa naoružanih i uniformiranih ljudi Čije-Ime-Ne-Izgovara koji su bili pripadnici paravojne formacije Države-Čije-Se-Ime-Ne-Spominje, u sastavu imali su oružje dobiveno od vojske Čije-Se-Ime-Ne-Izgovara, te smo ih odbacili na početne položaje Već-Znate-Kamo.
Eto, danas se poklopila i ta dva događaja, ujutro su uhapsili "posljednjeg" tkzv ratnim zločincem a ja sam izgubio tkz status HRVI jer je netko s vrha odlučio da bolesti koje su prije spadala pod posljedicom Domovinskoga rata to više nisu.
I eto uskoro postajem tkzv Dragovoljac te tkzv Braniteljem tkzv Domovinskoga rata bez tkzv HRVI....
Nekih 1992. godine prije kraja ljeti, početkom jeseni, odlučili su da u 1. A Brigadi ZNG RH spoje tri bojne u jednu.
Tadašnji IPD-eovac, ta skraćenica često se tumačila kako se htjelo, informativno politički djelatnik, informativno psihološki djelatnik i ne znam kako.
Skupili su našu bivšu IV bojnu "Gavranovi" u kuhinju tadašnji radnički kompleks baraka u Petruševcu i počela sipka, kako ćemo svi mi "Tigrovi" dobiti nove uniforme, biti će tamnozelene, s pečatnjakom oznakom "Tigra", lančiće s id brojevima, bodeže s ugraviranim oznakama "Tigrova", 3,5 prosječne plaće u Republici Hrvatskoj imat će obični gardista, naknadu za odvojeni život, naknadu za prijevoz za one koji neće imati organizirani prijevoz, uskrsnicu, regres, božićnicu, ratni dodatak, prekovremene plaćeno, plaćene dežurstva, straže, požarnima, svečanu uniformu, izlaznu uniformu, radnu uniformu, i par komada ratnih (kamuflažom) uniformi prema podnebljima gdje bi trebali ratovati. Svaki gardista dobio bi još i pištolj koji bi mu ostao u uspomeni kad bi odlazio u mirovinu a mirovina mu ne bi iznosila manje od 80% osnovice plaće koje bi dobivao da radi. Po potpisu drugog ugovora, nakon 6 mjeseci dobili bi riješeno stambeno pitanje. Bili su to super uvjeti za jednog vojnika po ugovoru-profesionalnog vojnika. Na to bi IPD-ovac se nadovezeo:
-Ali to znači kad Vas neka bakica idi u tramvaju i vikne:"Vidi "Tigra"" Vi ćete biti ponosni, ali to znači da će te se morat dići toj bakici.
Jedan vojnik, gardista Gajski, odgovara IPDovcu satniku Žutiću:
-Gospodine, moja kultura nalaže da se dignem bakici u tramvaju a ne moja uniforma a koliko ste nam obećali nećemo se ni voziti u tramvaju već u vlastitim autima!
Zabezeknuti IPD nije znao što će nego kao svaki neobrazovani čovjek, iako je za njegov čin itekakvi trebao fakultet a za njegovo mjesto bar filozofski ili novinarski, napadom na vojnika i deranjem riješio je u nama nedoumice u ispravnost njegovih riječi.
Eto, nikad nisam nisam dobio u vojsci 3,5 prosječne plaće u Republici Hrvatskoj, svečanu uniformu a mirovina mi je cca 45% od plaće koje bi primao da radim, imam bolna križa, ne mogu dići vreću cementa, noću snivam i naše i njihove a stambenom pitanju da ne pišem. No zanimljivo je da je taj PeDeoVac ljepo objasnio da više četnike ne smijemo zvati četnike nego takozvane paravojne formacije srpskog naroda, JNA nismo smjeli više zvati JNA već tkzv JNA, Srpsku Krajinu tkzv Srpsku Krajinu itd...
...iako je Harry Potter napisan kasnije (naravno da sam ga i ja pročitao) podsjetilo me na ime tkzv Voldemora, ImeKojeSeNeIzgovara.
Znači, izvješće bi glasilo nekako ovakvo, napala nas grupa naoružanih i uniformiranih ljudi Čije-Ime-Ne-Izgovara koji su bili pripadnici paravojne formacije Države-Čije-Se-Ime-Ne-Spominje, u sastavu imali su oružje dobiveno od vojske Čije-Se-Ime-Ne-Izgovara, te smo ih odbacili na početne položaje Već-Znate-Kamo.
Eto, danas se poklopila i ta dva događaja, ujutro su uhapsili "posljednjeg" tkzv ratnim zločincem a ja sam izgubio tkz status HRVI jer je netko s vrha odlučio da bolesti koje su prije spadala pod posljedicom Domovinskoga rata to više nisu.
I eto uskoro postajem tkzv Dragovoljac te tkzv Braniteljem tkzv Domovinskoga rata bez tkzv HRVI....
Puška
Jutros sam se digao s bolovima u kičmi, nisam dobro spavao, nije me u snu boljela kičma, bolio me san, proganjala me opet svakodnevnica prošlosti. Stojim na Zapadnom kolodvoru i razmišljam o novom iznamljenom stanu. Siguran sam da je onaj drugi koji sam odbio veći od ovog kojeg sam iznajmio. Nije mi baš jasno, peron ima dva kolodvora, neznam gdje da čekam vlak, dali sam na pravoj strani kolodvora. Na meni uniforma, uz bok stidljivo stiskam tamnu pušku nadajući da je nitko nevidi, da ne naiđe vojna policija, znao sam da svaki bespotrebni trenutak provedeni na ovom duplom kolodvoru s jednim kolosijekom i jednim peronom donosi mi mogućnost da mi se oduzme oružje o kojem ovisi i moj život. Nije bitan Zagreb, u Zagrebu mi neće niko nauditi, ima dosta ljudi koji paze jedni na druge, ali par kilometara dalje proteže se bojišnica, ja sam zabunom ponio iz baze puške i sad riskiram da ostanem bez nje. Na van zagreba sam bez odjeće bez nje. Grčevito je priljubim uz tijelo pokušavajući je skriti na boku i tijelom, imam osjećaj da svi bulje u nju. Želim im objasniti da idem na bojište, da je nisam ukrao, da ne želim nikom nauditi, riječi neidu iz usta. Njemo zurim u naprtnjaču koja ovijena parom stiže niz kolosjeka i ulazi u peron. Svjetlo mi obasjava lice. Trgam se između sna i jave, bol u leđima postaje jača a svjetlo prodire kroz kapke. Budim se. Svjetlo je prodiralo kroz prozor moje sobe i budilo me. Kao i bol u leđima. Sjedam u krevetu. Žena pokraj mene spava. Gledam na sat. Nisam spavao ni dva sata a toliko sam sanjao...
Pismo-Glava/Čitat ili ne čitat
Koliko smo sjedili za nečim računalom ili dnevnikom te htjeli pretresit sve što je napisano. Pa, pobogu, čovječe ako je ostavio otvoreno, neskriveno vrijedno je malo zaviriti ali čemu?
Jeli moralno?
Naravno da nije, mi smo samo radoznala bića.
Noćas sam sanjao papige, kako ih lovim.
Što bi stre bake rekle?
Što san znači?
Ma izmislili bi one nešto, meni znači samo jedno, da se vratim svom starom hobiju, uzgoju egzotičnim pticama.
Što ima moj dnevnik s pticama zakrivljenih kljunom?
Pa našao sam svoj stari dnevnik gdje opisujem uzgoj ptica, broj legla, mitarenja, broj jja, broj ptića, poklonjene ptiće, prodane ptiće...
...zanimljivo kako je mozak odmah reagirao, odmah je reflektirao moju ljubav prema pticama.
Želio bih o noćnim morama pisat ali bi mi žao uništiti lijep san o šarenim pticama pa ću sad i tu stat.
Jeli moralno?
Naravno da nije, mi smo samo radoznala bića.
Noćas sam sanjao papige, kako ih lovim.
Što bi stre bake rekle?
Što san znači?
Ma izmislili bi one nešto, meni znači samo jedno, da se vratim svom starom hobiju, uzgoju egzotičnim pticama.
Što ima moj dnevnik s pticama zakrivljenih kljunom?
Pa našao sam svoj stari dnevnik gdje opisujem uzgoj ptica, broj legla, mitarenja, broj jja, broj ptića, poklonjene ptiće, prodane ptiće...
...zanimljivo kako je mozak odmah reagirao, odmah je reflektirao moju ljubav prema pticama.
Želio bih o noćnim morama pisat ali bi mi žao uništiti lijep san o šarenim pticama pa ću sad i tu stat.
Naknada za ...
Bio sam ponosan svih ovih godina što sam bio pripadnik elitnih postrojbi Oružanih Snaga Republike Hrvatske.
Ne, nije me danas sram, nisam dobio ordenje iako bi u nekoj američkoj vojsci mnogi a tako i ja imali hrpu ih na prsima, ja imam ordenje koje ima pola milona hrvata čak mnogi sportaši imaju više ordenja a borili su se na sportskim a ne borbenim terenima, žalosno zar ne?
Dobio sam hrpu bolesti, fizičkih i psihičkih a i očekujem ih još.
Ma dragi moji nije ovo nikakva žalopojka prolupalog branitelja već jednostavno pitanja sumornog dragovoljca, jesmo dobili što smo smo izborili.
Sjećam se kad smo na barikadama i prosvjedima izvikali da neželimo povlaštene mirovine, sad braniteljske mirovine žele proglasit, ako već i nisu, povlaštene. Mnogi a i ja dobijamo 45% od plaće "povlaštene" mirovine, ja bi to nazvao naknadnom ali tko sam ja da o tom sudim. Zakoni se mjenjaju, naravno, prvi koji su ostvarili prava na "naknade" prava im se ne mjenjaju, jesmo stvarno svi isti pred zakonom?
Ne, nije me danas sram, nisam dobio ordenje iako bi u nekoj američkoj vojsci mnogi a tako i ja imali hrpu ih na prsima, ja imam ordenje koje ima pola milona hrvata čak mnogi sportaši imaju više ordenja a borili su se na sportskim a ne borbenim terenima, žalosno zar ne?
Dobio sam hrpu bolesti, fizičkih i psihičkih a i očekujem ih još.
Ma dragi moji nije ovo nikakva žalopojka prolupalog branitelja već jednostavno pitanja sumornog dragovoljca, jesmo dobili što smo smo izborili.
Sjećam se kad smo na barikadama i prosvjedima izvikali da neželimo povlaštene mirovine, sad braniteljske mirovine žele proglasit, ako već i nisu, povlaštene. Mnogi a i ja dobijamo 45% od plaće "povlaštene" mirovine, ja bi to nazvao naknadnom ali tko sam ja da o tom sudim. Zakoni se mjenjaju, naravno, prvi koji su ostvarili prava na "naknade" prava im se ne mjenjaju, jesmo stvarno svi isti pred zakonom?
Život
Život...
...volio bih kad bi znao da u životu pišem posljednje riječi.
Teško je to, iako ne i nemoguće, znati.
Prevaliti tisuće kilometara za nešto što ćeš voljeti a onda se razočarati.
Dali smo mi prije rođenja prevaljivali tisuće kilometara nadajući se da ćemo biti voljeni a u stvari nakraju mrzimo i sami sebe.
Zašto ljudi nisu iskreni kad su sretni, ne pri znaju da imaju sve a u stvari ne dostaje im samo malo.
Koja je to tanka linija koja nas razdvaja između života i smrti, Hamletovska biti ili ne biti?
Možda ne shvaćamo bit naše suštine i našeg postojanja.
Mnogi susprežu za Bogom. Jeli On rješenje? Postoji li On? Ili je samo puko vjerovanje pretočeno u Biblije, Svete spise, Sveta pisma, Ku'rane i razne zavjete?
Što je taj Bog obećao ljudima?
Koje je zakone dao?
Dali se zakoni tumače kako je kome volja ili kako piše?
Zapovjedio je: "idite i množite se..." a poslije dao zakon "Nepoželi tuđeg ženidbenog druga..."!?
Tko krši zakon kad sam sebi oduzima život, piše ne ubij, a ubijaš sebe?
Kako sve to protumačit bez suvišne filozofije i teologije?
Ako nas je stvorio na sliku i priliku sebe, zašto nam je zabranio da istražujemo, zašto je je radoznalost bila smrtni grijeh koji nas je istjerao iz raja?
Jeli ovo pakao ili samo iskušavanje volje?
Nismo li samo laboratorijski miševi koje nas nebesko Božije oko promatra?
Jedan dan Mu je trebalo da stvori svemir a jedan dan čovjeka?
Jesmo toliko kompleksni?
Zašto čovjek ne može jednostavno da živi i voli?
Zašto ljudi ne vole sebe?
Što je veće zlo voljeti sebe ili ne voljeti nikoga?
Ne znam...
...volio bih da zna, volio bih da sam pametan i mudar.
Dali godine donose mudrost ili se samo zavaravamo s tim?
Tko je mudar?
Pitanja...
...postavljamo pitanje iako je On to izričito zabrani:
"Blaženi onaj koji vjeruje!"
ali ja ne želim biti blažen. Ne želim vjerovati da je sve u Božijim rukama. Želim znati. Želim upravljati svojom sudbinom. Želim znati zašto netko nešto može a ja ne? Želim da osjeti Njegov gnjev nad preljubnicima i lažovima. Želim živjet.
Normalno živjet.
Da li želim previše?
...volio bih kad bi znao da u životu pišem posljednje riječi.
Teško je to, iako ne i nemoguće, znati.
Prevaliti tisuće kilometara za nešto što ćeš voljeti a onda se razočarati.
Dali smo mi prije rođenja prevaljivali tisuće kilometara nadajući se da ćemo biti voljeni a u stvari nakraju mrzimo i sami sebe.
Zašto ljudi nisu iskreni kad su sretni, ne pri znaju da imaju sve a u stvari ne dostaje im samo malo.
Koja je to tanka linija koja nas razdvaja između života i smrti, Hamletovska biti ili ne biti?
Možda ne shvaćamo bit naše suštine i našeg postojanja.
Mnogi susprežu za Bogom. Jeli On rješenje? Postoji li On? Ili je samo puko vjerovanje pretočeno u Biblije, Svete spise, Sveta pisma, Ku'rane i razne zavjete?
Što je taj Bog obećao ljudima?
Koje je zakone dao?
Dali se zakoni tumače kako je kome volja ili kako piše?
Zapovjedio je: "idite i množite se..." a poslije dao zakon "Nepoželi tuđeg ženidbenog druga..."!?
Tko krši zakon kad sam sebi oduzima život, piše ne ubij, a ubijaš sebe?
Kako sve to protumačit bez suvišne filozofije i teologije?
Ako nas je stvorio na sliku i priliku sebe, zašto nam je zabranio da istražujemo, zašto je je radoznalost bila smrtni grijeh koji nas je istjerao iz raja?
Jeli ovo pakao ili samo iskušavanje volje?
Nismo li samo laboratorijski miševi koje nas nebesko Božije oko promatra?
Jedan dan Mu je trebalo da stvori svemir a jedan dan čovjeka?
Jesmo toliko kompleksni?
Zašto čovjek ne može jednostavno da živi i voli?
Zašto ljudi ne vole sebe?
Što je veće zlo voljeti sebe ili ne voljeti nikoga?
Ne znam...
...volio bih da zna, volio bih da sam pametan i mudar.
Dali godine donose mudrost ili se samo zavaravamo s tim?
Tko je mudar?
Pitanja...
...postavljamo pitanje iako je On to izričito zabrani:
"Blaženi onaj koji vjeruje!"
ali ja ne želim biti blažen. Ne želim vjerovati da je sve u Božijim rukama. Želim znati. Želim upravljati svojom sudbinom. Želim znati zašto netko nešto može a ja ne? Želim da osjeti Njegov gnjev nad preljubnicima i lažovima. Želim živjet.
Normalno živjet.
Da li želim previše?
JRM
Hm, nedavno sam bio na sudu zbog "narušavanje javnog reda i mira". Mislim, tj. znam, pod tu točku policija i prekršajni sud stavljaju sve moguće i nemoguće. Navodno, u pijanom stanju sam tipu opsovao dragu mu majku. O'kej, uvrijedio sam ga. Ali kako sam narušio javni red i mir?
Ma gdje su se sakrili pingvini...
Ma gdje su se samo skrili?
Ti pingvini....
...mali nestašluci...
...jesu pobjegli, napustili planet?
Ne ovdje je stvarno postali hladno da se čovjek i po ljeti smrzava.
Umire od hladnoće, čeka zimu da se u toplini vatre svoga doma ugrije.
Po ljeti si na otvoren, nemoćan, svatko te vidi, kako si obučen, jesi obrijan, jeli piješ kvalitetno, jesi debeo ili anoreksičan?
Ma gdje su se sakrili pingvini!?
Jedine ptice koje ne lete, uživajući u hladnoći.
Dosta mi je otvorenosti, koliko smo samo slabi jer ljudi znaju o nama, kako podmuklo to iskorištavaju protiv samih sebe.
Ma gdje su se sakrili pingvini...
Ti pingvini....
...mali nestašluci...
...jesu pobjegli, napustili planet?
Ne ovdje je stvarno postali hladno da se čovjek i po ljeti smrzava.
Umire od hladnoće, čeka zimu da se u toplini vatre svoga doma ugrije.
Po ljeti si na otvoren, nemoćan, svatko te vidi, kako si obučen, jesi obrijan, jeli piješ kvalitetno, jesi debeo ili anoreksičan?
Ma gdje su se sakrili pingvini!?
Jedine ptice koje ne lete, uživajući u hladnoći.
Dosta mi je otvorenosti, koliko smo samo slabi jer ljudi znaju o nama, kako podmuklo to iskorištavaju protiv samih sebe.
Ma gdje su se sakrili pingvini...
Danas...
Danas...
...pomalo se razočaraš i u ljude i u sebe.
Na kraju vidiš da neki ljudi nisu ni loši samo dok su imali moć nad tobom ponašali su se loše. Zašto?
Zašto ljude tjera moć da se ponašaju loše?
...pomalo se razočaraš i u ljude i u sebe.
Na kraju vidiš da neki ljudi nisu ni loši samo dok su imali moć nad tobom ponašali su se loše. Zašto?
Zašto ljude tjera moć da se ponašaju loše?
Pretplati se na:
Postovi (Atom)