Dok se Zagreb trebao pripremati za ljeto i pružiti svojim građanima barem malo olakšanja i prostora za odmor, prošli tjedan pod vodstvom gradonačelnika Tomislava Tomaševića i njegove stranke Možemo! obilježen je ideološkim istupima, kaotičnim građevinskim radovima i javnim PR spektaklima. Umjesto da se fokusiraju na stvarne probleme kvartova i svakodnevne potrebe građana, vlast je više pažnje posvetila režiranju događaja i forsiranju kulturnih prioriteta koji su često odvojeni od stvarnosti.
1. Prometni kaos kao neželjena ljetna ostavština
Grad je službeno objavio da „ljetni radovi diljem Zagreba donose obnovu prometnica, tramvajske infrastrukture i komunalne mreže“. No, u praksi to je značilo da je cijeli centar grada raskopan upravo u tjednu kada su se održavali važni kulturni događaji poput Animafesta, Baš Naša i popularne biciklijade. Tajming je bio katastrofalan, a građani su se našli zarobljeni u prometnim kolonama i preusmjerenjima.
Gradonačelnik Tomašević je usred tog kaosa svečano otvorio radove na trećoj dionici produžene Branimirove u Sesvetama, što je više izgledalo kao fotomontaža za medije nego kao stvarno rješenje za prometne gužve koje svakodnevno muče Slavonsku aveniju i druge ključne prometnice. Lopata za slikanje nije odgovor na stvarne probleme, a građani su ostali prepušteni prometnom kaosu i neizvjesnosti.
2. Ideologija ispred zdravog razuma
Najglasnija kritika tjedna stigla je 13. lipnja, kada je politički komentator Dario Zurovec na društvenim mrežama podijelio fotografiju s oštrim komentarom: „Kad moraju birati između ideološke podobnosti i zdravog razuma, Tomašević i ekipa biraju podobnost, pa makar to značilo da Grad Zagreb financira vodič za drogiranje.“
Uz to je dodao slogan koji je brzo postao moto kritičara: „Trenutna vlast u Zagrebu: Thompson ne može, vodič za drogiranje može!“ Ova izjava jasno ilustrira kako se vlast pod Možemo! fokusira na financiranje projekata koji su ideološki prihvatljivi, dok se popularnim domaćim izvođačima i kulturnim sadržajima koji ne odgovaraju toj agendi zatvaraju gradski prostori. Takav pristup ne samo da dijeli građane, nego i zanemaruje širu kulturnu i društvenu stvarnost grada.
3. Pride kao dimna zavjesa
Umjesto da odgovara na konkretna pitanja o prometnim gužvama i komunalnom neredu, gradonačelnik se 8. lipnja pojavio na Zagreb Prideu s retoričkim pitanjem upućenim državi: „Zašto hrvatska Vlada ne stavi zastave Zagreb Pridea na državni grb? Uostalom, predstavljaju sve građane RH?“
Ova izjava, prenesena u medijima poput Telegram.hr, bila je dio šireg intervjua u kojem je Tomašević govorio o prometu, inicijativi „Hod za život“, Prideu i „različitim političkim skandalima“. Kritičari smatraju da je to klasični primjer kako Tomašević skreće pažnju s konkretnih problema – poput razbijenih cesta i prometnog kaosa – na simbolične političke geste i identitetske teme, dok grad zapravo stoji i propada.
4. Kultura za elitu, radovi za ostale
Tijekom cijelog tjedna Zagreb je bio pozornica za događaje poput Animafesta, Baš Naša i „Vatrene zone“ u Tvornici, projekte koje Možemo! rado ističe kao znakove „otvorenog grada“. No, za mnoge stanovnike stvarnost je bila sasvim drugačija: zatvorene ulice, preusmjereni tramvaji i buka u kvartovima koji mjesecima čekaju sanaciju nakon ožujskog nevremena.
Ova situacija jasno pokazuje kako vlast preferira kulturne manifestacije koje privlače urbanu elitu i medijsku pažnju, dok zanemaruje osnovne potrebe građana za funkcionalnim prometom, sigurnim kvartovima i kvalitetnim javnim prostorima. Takav pristup dodatno produbljuje jaz između vlasti i običnih ljudi.
Zaključak: Poziv na odgovornu upravu
Tjedan od 7. do 13. lipnja pod vodstvom gradonačelnika Tomaševića otkrio je zabrinjavajući obrazac: prioritet ideologije, slike i selektivnih kulturnih projekata nad praktičnim upravljanjem i svakodnevnim potrebama građana Zagreba. Kako grad bude išao naprijed, nužno je da njegovi čelnici pronađu ravnotežu između vizionarskih kulturnih ambicija i hitne potrebe za rješavanjem infrastrukturnih problema, prometnih izazova i dobrobiti zajednice.
Odgovorna uprava znači slušati sve građane, rješavati stvarne probleme i osigurati da javna sredstva služe općem dobru, a ne uskim ideološkim interesima. Bez takve ravnoteže, Zagreb riskira daljnje udaljavanje od svojih stanovnika i gubitak povjerenja u lokalnu vlast.
