Hrvatima nisu vlastite žrtve bitne, ali komemoriju nad žrtvama koje su počinili Hrvati – dokle?

 

U suvremenoj Hrvatskoj često se može primijetiti paradoksalan odnos prema vlastitoj povijesti i žrtvama. S jedne strane, hrvatski narod nije uvijek spreman otvoreno i iskreno komemorirati svoje vlastite žrtve, one koji su stradali u ratovima i sukobima kroz povijest. S druge strane, postoji snažan fokus na održavanje komemoracija i sjećanja na žrtve koje su počinili Hrvati, što izaziva pitanja o granicama takvog pristupa i njegovoj opravdanosti.

Paradoks komemoracije

Zašto se čini da Hrvatima nisu "vlastite" žrtve dovoljno važne da bi im se posvetila adekvatna pažnja i dostojanstvo? Povijest Domovinskog rata i drugih sukoba obilježena je brojnim masovnim zločinima i patnjama hrvatskog naroda, ali često se čini da se te teme gurnu u drugi plan. S druge strane, komemoracije nad žrtvama koje su počinili Hrvati, bilo tijekom Drugog svjetskog rata ili u novijim sukobima, dobivaju veliku medijsku i političku pažnju.

Ovakav pristup može imati višestruke posljedice: od narušavanja kolektivnog identiteta do stvaranja osjećaja nepravde i podjela unutar društva. Postavlja se pitanje – dokle će se tolerirati takav odnos prema vlastitoj povijesti?

Zanimljivosti iz konteksta

• Popisi masovnih ratnih zločina nad Hrvatima tijekom Domovinskog rata postoje i dokumentirani su, ali često nisu dovoljno zastupljeni u javnom diskursu.
• Postoje glasovi i inicijative koje upozoravaju na pritiske nad Hrvatima, uključujući i one koji se odnose na njihova prava i sjećanja.
• U nekim slučajevima, komemoracije nad žrtvama koje su počinili Hrvati koriste se i u političke svrhe, što dodatno komplicira iskreni dijalog o prošlosti.

Zašto je važno promijeniti pristup?

Iskreno suočavanje s vlastitom poviješću, uključujući i priznavanje vlastitih žrtava, ključno je za izgradnju zdravog društva. Komemoracije nisu samo rituali sjećanja, već i prilika za učenje, pomirenje i prevenciju budućih sukoba. Ako se zanemaruju vlastite žrtve, društvo riskira da izgubi osjećaj pravde i istine, što može imati dugoročne negativne posljedice.

Zaključak

Dokle će se tolerirati da Hrvatima nisu vlastite žrtve, ali se intenzivno komemoriraju žrtve koje su počinili Hrvati? Vrijeme je za promjenu paradigme – za ravnopravno i iskreno sjećanje na sve žrtve, bez selektivnosti i političkih manipulacija. Samo tako možemo graditi društvo koje poštuje istinu i dostojanstvo svih svojih članova.