Mnogi kmeče kako je dr Ante Pavelić dao Italiji Dalmaciju, Istru i otoke Italije, a ne spominju koliko je Hrvatska teritorija izgubila pod komunističko AVNOJskom čizmom?
Evo detaljnog pregleda o veličini (površini) Nezavisne Države Hrvatske (NDH) i sadašnje Republike Hrvatske, te o teritorijalnim promjenama koje su se dogodile nakon Drugog svjetskog rata i poništenjem rapalskih i rimskih ugovora:
1. Površina NDH i sadašnje Republike Hrvatske
- Nezavisna Država Hrvatska (NDH) postojala je od 1941. do 1945. godine i obuhvaćala je teritorij koji je bio znatno veći od današnje Republike Hrvatske. NDH je uključivala gotovo cijelu tadašnju Banovinu Hrvatsku, ali i dijelove Bosne i Hercegovine te dijelove Dalmacije, Like, Slavonije i drugih područja. Površina NDH procjenjuje se na oko 250.000 km².
- Sadašnja Republika Hrvatska ima površinu od oko 56.594 km².
2. Teritorijalne promjene nakon Drugog svjetskog rata
- Nakon završetka Drugog svjetskog rata i uspostave socijalističke Republike Hrvatske unutar Jugoslavije, teritorij Hrvatske je znatno smanjen u odnosu na NDH.
- Socijalistička Republika Hrvatska izgubila je teritorije koje su NDH imale u Bosni i Hercegovini i dijelovima Dalmacije, Like i Slavonije koje su nakon rata pripale drugim republikama ili su redefinirane unutar Jugoslavije.
- Granice su uspostavljene prema novim političkim dogovorima u okviru Jugoslavije, što je rezultiralo teritorijalnim gubitkom u odnosu na NDH.
3. Poništenje rapalskih i rimskih ugovora i teritorijalne dobitke
- Rimski ugovori (1941.) bili su sporazumi između NDH i Kraljevine Italije kojima je Italija dobila određene teritorije na Jadranu, uključujući dijelove Dalmacije i Istre.
- Nakon kapitulacije Italije 1943. godine, NDH je proglasila ništavnost Rimskih ugovora i pokušala vratiti te teritorije, što je kratkoročno povećalo teritorij NDH.
- Međutim, nakon Drugog svjetskog rata, teritorijalni status tih područja je ponovno promijenjen u korist socijalističke Jugoslavije, a kasnije Republike Hrvatske, koja je zadržala Istru i veći dio Dalmacije.
- Poništenjem rapalskih i rimskih ugovora Hrvatska je dobila teritorije koje su prije tih ugovora bile pod talijanskom kontrolom, što je dugoročno značilo teritorijalni dobitak u odnosu na stanje prije Drugog svjetskog rata.
Sažetak u brojkama:
Zaključak
Socijalistička Republika Hrvatska je nakon Drugog svjetskog rata izgubila značajan dio teritorija koje je NDH imala, prvenstveno zbog redefiniranja granica unutar Jugoslavije i gubitka teritorija u Bosni i Hercegovini, Sloveniji, Srbiji, Vojvodini i Crnoj Gori. S druge strane, poništenjem rapalskih i rimskih ugovora Hrvatska je dobila nazad teritorije koje su prije rata bile pod talijanskom kontrolom, što je dugoročno pridonijelo teritorijalnom proširenju u odnosu na stanje prije Drugog svjetskog rata.
1. Razlika između Rapalskih ugovora i Rimskih ugovora
Rapalski ugovor (1920.)
- Potpisan 12. studenog 1920. u Rapallu (Italija) između Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (kasnije Kraljevina Jugoslavija) i Kraljevine Italije.
- Bio je to mirovni ugovor kojim je regulirana granica između Italije i Kraljevine SHS nakon Prvog svjetskog rata.
- Italija je na temelju ovog ugovora dobila značajne teritorije koje su prije bile dio Austro-Ugarske, a sada su pripale novoj jugoslavenskoj državi, uključujući Istru (osim dijela općine Kastav), Zadar, otoke Cres, Lošinj i druge, te dijelove Dalmacije.
- Ugovor je bio predmet kritika jer je Kraljevina SHS ustupila Italiji velike dijelove teritorija, što je smatrano "prodajom" hrvatskih zemalja.
Rimski ugovori (1941.)
- Naziv za tri ugovora potpisana 18. svibnja 1941. u Rimu između Nezavisne Države Hrvatske (NDH) i Kraljevine Italije.
- Potpisani su u Palazzo Venezia u Rimu, u vrijeme Drugog svjetskog rata, nakon uspostave NDH kao marionetske države pod utjecajem sila Osovine.
- NDH je ovim ugovorima morala predati Italiji veći dio Istre, Dalmacije i jadranskih otoka, što je bio uvjet za talijansku podršku NDH.
- Ugovori su bili izraz talijanske dominacije i prisile nad NDH, koja je bila prisiljena na ustupke teritorija Italiji.
- Nakon talijanske kapitulacije 1943., NDH je poništila Rimske ugovore i pokušala preuzeti te teritorije.
2. Zašto je NDH morala dati Istru, Dalmaciju i otoke Kraljevini Italiji?
- NDH je nastala kao marionetska država pod snažnim utjecajem Njemačke i Italije.
- Italija je bila saveznik Njemačke u Drugom svjetskom ratu i imala je svoje interese na Jadranu, osobito u Istri, Dalmaciji i otocima.
- Talijanska vojska i politička sila bili su dominantni u tim područjima, a NDH nije imala stvarnu moć da se odupre talijanskim zahtjevima.
- Rimski ugovori su bili rezultat političkog pritiska i vojne prisile Italije nad NDH, pa je NDH morala ustupiti te teritorije kao dio sporazuma o suradnji i priznanju.
- Ovi teritoriji su bili strateški važni za Italiju zbog kontrole Jadranskog mora i širenja talijanskog utjecaja.
3. Tko je prije preuzeo teritorije: NDH ili AVNOJ-evska Jugoslavija?
- Teritoriji Istre, Dalmacije i otoka bili su pod talijanskom upravom nakon Rapalskog ugovora 1920., dakle prije uspostave NDH.
- NDH je formalno nastala 1941. godine i tada je, kroz Rimske ugovore, morala ustupiti te teritorije Italiji.
- Nakon kapitulacije Italije 1943., NDH je preuzela te teritorije poništavanjem Rimskih ugovora, ali je stvarnu kontrolu nad njima vrlo brzo preuzela partizanska vojska pod vodstvom AVNOJ-a (Antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Jugoslavije).
- Dakle, teritorije su prije NDH bile pod talijanskom kontrolom, a nakon pada Italije i poraza NDH, AVNOJ-evska Jugoslavija je praktično nije prva uspostavila vlast nad tim područjima.
Nema komentara:
Objavi komentar